ABNA: Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik ocijenio je da se predstojeće obilježavanje "zločina u Srebrenici 11. jula politizuje i da su "Majke Srebrenice" političko udruženje."
Milorad Dodik je kao što je poznato nekada ranije govorio da se u Srebrenici desio genocid a ne "zločin" kako danas navodi. Tadašnja Dodikova kvalifikacija onoga što se u Srebrenici dogodilo bila je politička. Dodik se nalazio u dubokoj opoziciji prema SDS-u, koji kao politička partija jer je iz njegovog rukovodstva potekla organizaciona shema genocida, snosi, a što su indirektno potvrdile i haške presude govoreći o udruženom zločinačkom poduhvatu, odgovornost za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti, progone i etničko čišćenje. Govoreći o dešavanjima u Srebrenici kao genocidnim, Milorad Dodik je besumnje tada iznosio politički stav, kao što ga iznosi i danas kada negira svoje nekadašnje tvrdnje i govori suprotno od onog što je govorio ranije. Dakle sasvim je jasno da upravo Dodik politizira slučaj Srebrenice, dok mu navodna politizacija Srebrenice od Udruženja "Majke Srebrenice" smeta. Međutim ne smeta Dodiku sama politizacija koliko mu smeta šta se tom politizacijom poručuje.
Možda bi jednom trebalo postaviti i sljedeće pitanje. Ako je osam hiljada podrinjskih Bošnjaka pobijeno iz političkih razloga, kao što jeste, ako je odluka da se zarobljeni Bošnjaci strijeljaju politička odluka ( strijeljati se nisu ni mogli bez političke odluke zbog koje je odgovarao Radovan Karadžić) može li se uopće govoriti o Srebrenici a da se njen slučaj ne politizira.
Podrinjski Bošnjaci u srebreničkom genocidu nisu pobijeni iz nekih izvanpolitičkih i apolitičkih razloga, zbog toga što nisu bili navijači Crvene Zvezde ilI Partizana, ili zbog toga što su možda neki od njih voljeli Brus Lijeve filmove, oni su pobijeni od strane jedne politike i zbog toga što su kao takvi predstavljali politički faktor. Da nisu predstavljali politički faktor, da su bili marginalni, ne bi bili ni pobijeni.
Zbog čega je onda sporno govoriti o politizaciji? Valjda zbog toga što se svaka politika tumači kao jednako pogubna, i ona što genocid negira ( na momente i opravdava) i ona što ukazuje na njegove posljedice. Samo u takvim okolnostima, Dodikov politički govor o Srebrenici i govor " Majki Srebrenice" mogu biti identična politizacija, i samo u takvim okolnostima lažna uvrijeđenosti srbijanskog premijera Vučića može biti jednaka uvrijeđenosti majki čija su i maloljetna djeca ( ove godinje 14 maloljetnika će biti ukupano) stradala u genocidu.
Genocid u Srebrenici uvijek će biti predmet politizacije. Usuđujem se reći da to tako treba i mora biti. Sve do pobjede one politike, prevashodno u srpskom narodu, koja će imati moralne snage i poštenja da se suoči sa istinom i posljedicama genocida i do pobjede one bošnjačke politike koja za genocid u Srebrenici neće optuživati srpski narod nego njegove političke institucije koje su do genocida dovele.
Genocid nije umjetnost lišena političkih motiva da ga se ne bi politiziralo, nego plod političkih odluka i opcija koje moraju upravo politički biti poražene.
Kraj/ 286
